O predstavi

Pokazivanje, oblačenje, skakanje, građenje, smješkanje, uništavanje, borba, piće, jedenje, sjedenje, stajanje, gledanje, čišćenje, držanje, polaganje, zviždanje, odlazak...

Dobrodošli u svijet jednostavnih stvari.

U nizu enigmatičnih performativnih skulptura, skupina neidentificiranih ljudi radi zajedno kroz labirint zajedničkih radnji, razotkrivajući koliko čudan i apsurdan svakodnevni život može biti ako ga počnemo promatrati malo drugačijim objektivom.

Balet osmijeha u oblaku dima poziva publiku da svjedoči fiktivnoj verziji svakodnevnog života u kojoj je „stvarnost“ preuređena izazivajući njezina potencijalna značenja i istražujući društvenu dinamiku kroz koreografsku perspektivu.

Thomas Steyaert i Raul Maia kreativno sarađuju već više od decenije. Njihovo partnerstvo izgrađeno je oko određene umjetničke prakse koju su kreirali i nazvali „nereferentna fizička komunikacija“. Ova praksa ima za cilj razvijanje oblika fizičke komunikacije/jezika između izvođača bez upotrebe prepoznatljivih gestova. Zasniva se na vjerovanju da je moguće komunicirati između ljudi koristeći jezik koji je svojstven tijelu, bez vraćanja na usmeni jezik ili simboličke geste. To je praksa koja daje prednost interakciji u realnom vremenu između izvođača, otkrivajući poetsku dinamiku međuljudskih odnosa. Svako novo djelo je preformulacija iste te prakse u novi dramaturški kontekst i estetsko iskustvo. Način na koji se praksa manifestuje u svakom radu se mijenjao tokom godina. Odstupili su od čistih oblika fizičkog dijaloga s vrlo apstraktnom dimenzijom jezika pokreta. Polako su počeli uvoditi objekte kao posrednike komunikacije između izvođača, dodirujući skulpturalniji univerzum stvaranja performansa. Ovo najnovije djelo u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica odstupa od njihovog trećeg scenskog djela The ballet of Paul Ace and Sunny Lovin i prilagođavaju ga glumcima i glumicama ovog Pozorišta. Uvode novi pristup njihovom radu u kojem se praksa manifestuje uglavnom iz uobičajenih prepoznatljivih gestova, stvarajući trenje između onoga što publika može prepoznati i onoga što ostaje strano i čudno.

Thomas Steyaert i Raúl Maia