Novosti

Čet, 26. 3. 2020.

Povodom Svjetskog dana pozorišta 2020.


Poruka Shahida Nadeema, dramskog pisca iz Pakistana za Svjetski dan pozorišta 2020.

Na kraju izvedbe predstave Pozorišta Ajoka o sufističkom pjesniku Bullehu Shahu, jedan je starac, u pratnji mladog dječaka, prišao  glumcu koji je glumio glavnu ulogu velikog sufija i rekao: „Moj je unuk bolestan, možete li mu, molim vas, dodijeliti svoj blagoslov.“

Glumac je bio zatečen te je odgovorio: „Ja nisam Bulle Shah, ja sam tek glumac koji igra tu ulogu.“

Starac mu je rekao: „Sinko, ti nisi glumac, ti se reinkarnacija Bulleha Shaha, njegov avatar.“

Odjednom nam je sinuo nov koncept pozorišta, u kojem glumac ili glumica postaju reinkarnacijom lika kojeg glume.

Istraživanje priča poput one o Bullehu Shahu – a postoje mnoge takve priče u svim kulturama – može postati most između nas, pozorišnih stvaralaca i publike.

Dok glumimo na pozornici, katkad nas mogu ponijeti naša filozofija pozorišta i naša uloga vjesnika društvenih promjena, pa pritom zaboravljamo publiku.

U našem angažiranom pristupu izazovima današnjice, sami sebe lišavamo mogućnosti duboko dirljivog duhovnog iskustva koje pozorište može pružiti.

U današnjem svijetu gdje su predrasude, mržnja i nasilje u porastu, a naša planeta tone sve dublje i dublje u klimatsku katastrofu, neophodno je da obnovimo našu duhovnu snagu.

Moramo se boriti protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i nemara prema svijetu u kojem živimo, prema planetu na kojem živimo.

Pozorište ima ulogu, i to plemenitu ulogu, u osnaživanju i pokretanju ljudske vrste da se uzdigne sa svojega puta u bezdan.

Ono može uzdići pozornicu, prostor izvedbe, i pretvoriti ga u nešto sveto.

U južnoj Aziji umjetnici sa poštovanjem stopalima dodiruju pod pozornice prije negoli na nju zakorače.

To je drevna tradicija iz doba dok su duhovnost i kultura bile isprepletene.

Vrijeme je da ponovno uspostavimo taj simbiotski odnos između umjetnika i gledatelja, prošlosti i budućnosti.

Pozorišni rad može biti sveti čin, a glumci zaista mogu postati avatari uloga koje igraju.

Pozorište ima potencijal da postane svetište, a svetište prostor izvedbe.