INTELEKTUALAC FASCINANTNE ELOKVENCIJE, SPISATELJSKIH I GOVORNIČKIH SPOSOBNOSTI
(teatrološki osvrt na angažman Nedžada Fejzića u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica)
Bosansko narodno pozorište Zenica je 7. aprila 2020. ostalo bez istaknutoga svoga člana, teatrologa Nedžada Fejzića, njegovog bivšeg direktora i umjetničkog rukovodioca, „pozorištnika“ čije su umjetničke vizije i poimanja tetarske umjetnosti, na temeljima davno uspostavljenog i prepoznatljivog profila i poetike BNP-a, u znatnoj mjeri trasirale njegov put tokom posljednjih petnaest godina njegovog sedamdesetogodišnjeg postojanja. Tu smjelu tvrdnju zasnivamo na činjenici da je Nedžad Fejzić, i onda kad nije neposredno rukovodio Pozorištem ili njegovim Umjetničkim sektorom, bio nezaobilazni i neprikosnoveni stručni savjetnik i saradnik direktora i drugih svojih kolega i, nerijetko, „idejni tvorac“ ili „realizator“ mnogih teatarskih projekata. Svako ko ima imalo uvida u rad i postignuća BNP-a, pouzdano može reći da je Nedžad Fejzić, obavljajući dvije najodgovornije rukovodeće funkcije u BNP-u, od 2005. do 2010. funkciju direktora i od 2018. do 2020. funkciju umjetničkog rukovodioca, kao i brojne druge poslove koji su mu u međuvremenu povjeravani – počev od poslova koordinatora i moderatora programskih sadržaja, poslova selektora Festivala bh. drame, poslova urednika izdavačke djelatnosti, pisanja teatroloških tekstova o recentnoj produkciji ili historiji Pozorišta itd. – dao neprocjenjiv doprinos razvoju i uspjesima BNP-a.
Nedžad Fejzić je rođen u Zenici 1956. godine. U Zenici je odrastao, završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1979. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za filozofiju i sociologiju. Nakon završenog studija, vratio se u Zenicu i kratko vrijeme radio kao novinar na lokalnom radiju. Potom se, 1980. godine, zaposlio kao profesor u zeničkoj Gimnaziji, i u njoj radio do 2002. (Jedno vriijeme obavljao i funkciju vršioca dužnosti direktora Gimnazije.) U međuvremenu je bio urednik u zeničkoj književnoj ediciji Dostignuća, te pokretač i urednik časopisa Znak Bosne. Bio je član upravnih odbora Gimnazije, zeničke Opće biblioteke i RTV servisa BiH, te član Vijeća RTV Federacije BiH. Nekoliko puta bio je član ili predsjednik žirija za izbor najbolje knjige sa područja Zeničko-dobojskog kantona.
Godine 2002. imenovan je za direktora Opće biblioteke u Zenici i tu je funkciju obavljao do 2005. godine, značajno doprinijevši razvoju i uspjesima Biblioteke. Iste godine je postao član, a potom i predsjedavajući Komisije za kulturu Općine Zenica. Potom je nekoliko puta bio u Žiriju za dodjelu nagrade „Alija Isaković“ za najbolju neobjavljenu dramu koju dodjeljuje BZK „Preporod“.
Sve vrijeme, pisao je eseje i kritičke tekstove iz područja savremene filozofije i recentne književne, teatarske i likovne produkcije. Radove je objavljivao u Dijalogu, Licima, Izrazu, Odjeku, Životu, Bosanskoj vili, Našoj riječi, Znaku Bosne, Didaktičkim putokazima, Hijatusu, Krijesnici, Heliosu, Republici, Danima, Forumu Bosne, itd. Napisao je, također, nekoliko desetina recenzija i predgovora brojnim knjigama i publikacijama.
Na funkciju direktora zeničkog Pozorišta Nedžad Fejzić je imenovan 2005. godine. (I prije toga, Fejzić je sarađivao sa Pozorištem – pisao je pozorišne kritike njegovih predstava, 1994. je inicirao a potom u Pozorištu i organizirao manifestaciju 100 godina bošnjačke drame, bio je u žirijima I. i IV festivala bh. drame, itd.) Rukovođenje Pozorištem Fejzić je preuzeo u vrijeme kada je ono bilo u svojevrsnoj krizi, koja je sredinom 2005. kulminirala demisijom prethodnog direktora, Mugdima Avdagića. Osnivač Pozorišta, Općina Zenica, podržala je Fejzićev plan revitalizacije i srednjoročnog razvoja Pozorišta i povjerila mu misiju prevazilaženja krize i stabilizacije najznačajnije kulturne ustanove u Gradu Zenici i Zeničko-dobojskom kantonu. I on je u tome uspio. Pokušaćemo detektirati u čemu je bila tajna tog uspjeha.
Fejzić je znalački iskorististio povjerenje općinske i kantonalne vlasti koje su sve vrijeme tokom njegovog mandata u zadovoljavajućem obimu pružale finansijsku podršku teatarskim projektima koje je pokretao. Vrlo brzo on je, vještinom iskusnog diplomate, stekao i povjerenje svih zaposlenika Pozorišta, svjestan da je bez njihove podrške njegova misija osuđena na neuspjeh. Fascinanta erudicija koju je evidentno posjedovao odnosila se, pored ostalog, i na dobro razumijevanje suštine teatarske umjetnosti. Fejzić je znao da uspjeh svakog teatra zavisi od repertoara i potencijala glumačkog ansambla koji taj repertoar treba da „iznese“, pa je u tom pravcu i usmjerio svoja nastojanja.
Analizom repertoara BNP-a ostvarenog tokom svih pet sezona Fejzićevog rukovođenja Pozorištem primjećujemo uravnoteženu zastupljenost komedija, s jedne strane (Umišljeni bolesnik, Kidaj od svog muža, Novi siroti mali hrčki, Mirandolina, Opšta bolnica, Sex, laži, divlje guske...) i drama s druge strane (Kišna sonata, Bubamara, Play, Mjesto u središtu Zemlje...). Uočavamo, također, i primjerenu zastupljenost domaćih autora (Žalica, Karahasan, Sušić, Hubač, Ključanin...) i inostranih autora (Baydur, Sigarev, Yula, Mihić, Delbianco...). Promišljena je, također, i zastupljenost klasičnih dramskih autora (Moliere, Beckett, Ionesco, Pinter) i domaće dramske baštine (Žalica, Karahasan...) u odnosu na savremene dramatičare (Hubač, Ključanin, Delbianco...). Repertoar BNP-a iz tog vremena, isto tako, karakteriše i dostatan broj praizvedbi i dramatizacija po kojima je zeničko Pozorište poznato u širem teatarskom miljeu, a koje su, usput budi rečeno, bitne odrednice njegove poetike. (Praizvedbe su: Švedsko srce moje majke, Posljednji iz kaste strasti, Nevakat i Bizarno, a dramatizacije: Nevakat i Novčićeva priča). Što se tiče angažiranja reditelja u teatarskim projektima, Fejzić se odlučio za ravnomjerno angažiranje inostranih i bosanskohercegovačkih reditelja, kako onih starijih i iskusnijih, tako i onih mlađih, još neafirmiranih. Među angažiranim inostranim rediteljima bili su Kaukov, Kilibarda, Štrbac, Tuncer, Bulajić, a među domaćim Kupusović, Gojer, Bakrač, Miletić-Oručević, Kurt i drugi.
Kućna rediljica BNP-a, Lajla Kaikčija, tokom Fejzićevog mandata režirala je samo tri predstave, po tekstovima koje je sama odabrala (Kralju ipak ne sviđa se gluma Karahasana, Play Becketta i Sex, laži i divlje guske Allena). Fejzić se tome nije protivio; on je, uostalom, i drugim svojim saradnicima, dramaturgu Hasanu Džafiću i rukovodiocu Dječije, omladinske i lutkarske scene, Miroljubu Mijatoviću, naprimjer, dao mogućnost i priliku da u svom djelokrugu rada daju svoj doprinos formiranju repertoara u skladu sa vlastitim afinitetima i procjeni aktuelnosti i potencijala dramskih tekstova.
Tokom Fejzićevog mandata, ostvaren je veliki napredak u funkcioniranju Dječije, omladinske i lutkarske scene. Njen netom imenovani rukovodilac, glumac Miroljub Mijatović, sve vrijeme je imao njegovu svesrdnu podršku, i preporodio je DOLS-u. Promišljeni izbor tekstova i angažiranje istaknutih reditelja iz oblasti produkcije predstavu za djecu i omladinu: Nametka, Štrpca, Jokovića, Čopa, Marinića i Redi u konačnici su rezultirali većim brojem sjanih predstava, među kojima su: Pinokio Lavagnea, Ljepotica i zvijer Hubača, Petar Pan grupe autora, Zlatna jabuka i princeza Paunica Čop, Snježna kraljica Švarca – Kasapovića, Četiri princeze i jedan zmaj Mašatove... Značajna je i činjenica da je u Pozorište nakon dugo vremena vraćena tradicija lutkarstva. Reditelji Nametak, Čop i Joković sa svojim saradnicima i izvođačima iznjedrili su četiri lutkarske predstave vrijednih umjetničkih postignuća: Pinokio, Zlatna jabuka i princeza Paunica, Guliver među lutkama i Četiri princeze i jedan zmaj. Direktor Fejzić omogućio je rukovodiocu DOLS-e da povremeno i sam režira predstave za djecu i omladinu što se, također, doima značajnom činjenicom, jer je Mijatović u narednom periodu izrastao u vrijednog reditelja i dramskog pedagoga.
Kao direktor, Fejzić je sve vrijeme nastojao da „pojačava“ sastav Glumačkog ansambla BNP-a. Tokom njegovog mandata u Ansambl su primljeni: Haris Burina, Saša Handžić, Nusmir Muharemović i Lana Delić. Jednogodišnje članstvo u Ansamblu kao „glumci-pripravnici“ ostvarili su: Selma Mehanović, Siniša Vidović, Tarik Marković, Nerman Mahmutović, Nusmir Muharemović, Lana Delić i Adem Smailhodžić, a kao stalni saradnici u teatarskim projektima angažirani su Ermina Nišić i Žarko Mijatović. Treba istaći i to da je Fejzić uspostavio vrlo važnu saradnju sa Fakultetom humanističkih nauka u Mostaru, tačnije sa njenim Odsjekom za dramsku umjetnost – glumu, i omogućio aposlventima glume na tom Odsjeku da svoje diplomske predstave urade u okviru produkcije BNP-a, a koje će, zauzvrat, biti dio repertoarske ponude Pozoišta. Riječ je o predstavama Kišna sonata grupe autora, kojom su diplomirale Snežana Vidović i Faketa Salihbegović-Avdagić, Ludilo udvoje Ionescoa kojom su diplomirali Miroljub Mijatović i Anđela Ilić i Bez pogovora kojom je diplomirao Adis Mehanović. (Treba istaći da su glumice iz prestava Kišna sonata i Ludilo udvoje za tumačenje uloga u njima nagrađene na nekoliko domaćih teatarskih festivala.)
Prisjetićemo se najuspješnijih predstava BNP-a produciranih tokom Fejzićevog mandata, među kojima su: Umišljeni bolesnik Molierea u režiji A. Bakrača, Zakuhaj, pa umri! (Ili: kako napraviti bamju) M. Baydura u režiji M. N. Tuncera, Ludilo udvoje E. Ionescoa u režiji T. Miletić-Oručević, Kišna sonata grupe autora u režiji Kolektiva, Kralju ipak ne sviđa se gluma Dž. Karahasana u režiji L. Kaikčije, Zlatna jabuka i princeza Paunica A. Čop u režiji K. Čopa, Play S. Becketta u režiji L. Kaikčije, Bubamara V. Sigareva u režiji P. Štrpca, Nevakat D. Sušića – H. Džafića u režiji S. Kilibarde, Mjesto u središtu Zemlje Ö. Yule u režiji M. N. Tuncera, Opšta bolnica H. Bojčeva u režiji G. Bulajića, Švedsko srce moje majke Z. Ključanina u režiji A. Kurta, Seks, laži, divlje guske W. Allena u režiji L. Kaikčije, Mladi princ i istina J.-C. Carrierea u režiji A. Redi, Bizarno Ž. Hubača u režiji P. Kaukova, itd. Autori i izvođači ovih predstava Pozorištu su donijeli ukupno 20 nagrada. Najviše nagrada dobili su autori i izvođači predstava Nevakat (5), Švedsko srce moje majke (3) i Bizarno (3).
Period Fejzićevog mandata na funkciji umjetničkog rukovodioca BNP-a od 2018. do 2020. godine protekao je u nastojanju da se postigne što bolji izbor dramskih tekstova, reditelja i njihovih saradnika, te da se uz dobre podjele uloga iskoristi potencijal Glumačkog ansambla i tako postigne visok umjetnički nivo predstava. Fejzić je, kao umjetnički rukovodilac, formirao i predlagao precizno promišljen širi repertoarski okvir, ali je u tom periodu veliki uticaj na formiranje repertoara Pozorišta imao – koncem 2017. godine imenovan – Umjetnički savjet, koga su sačinjavali: rediteljice Selma Spahić i Lajla Kaikčija, dramaturzi Hasan Džafić i Asja Krsmanović, scenografkinja Sabina Trnka, te glumci Saša Handžić i Miroljub Mijatović. Treba reći da su, ipak, za konačan repertoar presudne bile odluke tadašnjeg direktora Pozorišta, Hazima Begagića, koji je, iz razloga finansijskih rasterećenja produkcije, nametao koprodukcijske teatarske projekte sa već određenim naslovima, među kojima su Bure baruta, Hanka, Čoek na dvije noge, Othelo...
Obavljajući poslove na radnom mjestu teatrologa – urednika izdavačke djelatnosti i koordinatora specijalnih programskih sadržaja, Fezić je, također, dao veliki doprinos sveukupnoj realizaciji programskih sadržaja i aktivnosti BNP-a Zenica. Bio je pokretač i urednik časopisa Zeničke sveske, koji, od 2005. godine do danas, kontinuirano izlazi u okviru izdavačke djelatnosti Pozorišta. Fejzić je, kao urednik, recenzent i autor predgovora, potpisan u brojnim teatrološkim i drugim publikacijama koje je objavilo Pozorište. Najznačajnije je, dakako, bilo Fejzićevo angažiranje u pripremi i realizaciji Festivala bh. drame, čiji je direktor i selektor bio dugo godina. Nije naodmet reći i to da je Fejzić bio selektor i realizator gotovo svih sadržaja pratećih programa Festivala.
Fejzićeve plauzabilne prve utiske, pohvale ili kritičke opaske nećemo više čuti na probama naših predstava, njegove elokventne uvodne riječi neće više prethoditi moderiranju okruglih stolova i promocijama knjiga niti će otvarati izložbe u našim galerijskim prostorima, njegove sjajne tekstove više nećemo čitati u katalozima naših predstava i ostalim pozorišnim i inim publikacijama, više ga nećemo vidjeti ispred mikrofona i televizijskih kamera kako rječito najavljuje, tumači i preporučuje naše programske sadržaje...
Svega toga više biti neće, jer se ugasio Fejzićev briljantni um. Njegovo Pozorište i njegova Zenica ostali su bez intelektualca beskrajne elokvencije i fascinantnih spisateljskih i govorničkih sposobnosti. Ostali su bez svog najboljeg ambasadora.
Ostaje nada da će se u budućnosti pojaviti neko ko će imati dovoljno entuzijazma da prikupi, selektira, valorizira i dostojno prezentira rezultate Fejzićevog rada ne samo u oblasti teatarske umjetnosti nego i u drugim oblastima društvenog života Grada Zenice i šireg okruženja. Dugujemo mu to.
Hasan Džafić