Novosti

Pon, 27. 3. 2023.

Poruka za Svjetski dan pozorišta 2023. godine – Samiha Ajub


Svim mojim prijatelјima, pozorišnim umjetnicima iz cijelog svijeta.

Pišem vam ovu poruku za Svjetski dan pozorišta i, ma koliko bila ispunjena srećom što vam se obraćam, svaki dio moga tijela drhti pod težinom onoga zbog čega svi mi – umjetnici u pozorištu i van njega – patimo, odnosno zbog ogromnog pritiska i pomiješanih osjećanja povodom stanja u kojem se svijet danas nalazi. Nestabilnost je direktan proizvod onoga kroz šta naš svijet prolazi na planu konflikta, ratova i prirodnih katastrofa koje su imale razarajuće efekte, ne samo na naš materijalni svijet, već i na naš duhovni svijet i naš unutrašnji mir.

Obraćam vam se danas sa osjećanjem da je cio svijet postao grupa izolovanih ostrva, ili kao brodovi koji plove po horizontu punom magle, dok svaki od njih diže jedra i plovi bez navođenja, ne vidjevši ništa na horizontu što bi moglo da ga navodi, ali, uprkos tome, nastavlјa da plovi, nadajući se da će pronaći sigurnu luku u kojoj će se moći skrasiti nakon dugog lutanja usred zaglušujućeg mora.

Mi nikada nismo bili bolјe povezani no što smo danas, ali, u isto vrijeme, nikada nismo bili nesložniji i udalјeniji no što smo danas. Tu leži dramski paradoks koji nam nameće savremeni svijet. Uprkos tome, čemu svi svjedočimo, na polјu pripajanja u protoku informacija i modernoj komunikaciji koja je srušile sve barijere geografskih granica, konflikti i tenzije kojima svijet svjedoči, prelaze granicu logičke percepcije i stvaraju, unutar tog prividnog pripajanja, fundamentalno odstupanje koje nas udalјava od istinske suštine lјudskosti u svom najjednostavnijem obliku.

U svojoj prvobitnoj suštini, pozorište je čisto lјudski čin koji se zasniva na istinskoj suštini lјudskosti, a to je sam život. Kao što je rekao Konstantin Stanislavski, veliki pionir pozorišta, „nikada nemoj dolaziti u pozorište u prlјavim cipelama. Skinite prašinu i blato napolјu. Ostavite sve svoje male brige, razmirice, sitne teškoće – sve stvari koje uništavaju vaš život i odvlače vam pažnju od umjetnosti – zajedno sa svojom odjećom, na ulazu u pozorište“. Kada se popnemo na binu, penjemo se živeći samo jedan život, život jednog živog bića, ali taj život može da se podijeli i umnoži u mnogo drugih života koje iznosimo u svijet tako da i on oživi, napreduje i širi svoj miris drugima.

To što radimo u svijetu pozorišta kao dramaturzi, reditelјi, glumci, scenografi, pjevači, muzičari, koreografi i tehnička podrška, odnosno to što svi mi radimo bez izuzetka, čin je stvaranja života koji nije postojao prije no što smo mi stupili na scenu. Taj život zaslužuje da ga vodi brižna ruka, da ga zagrle grudi pune lјubavi, da ga razumije toplo srce, i da mu zdrav razum dâ razloge zbog kojih treba da nastavi naprijed i da preživi.

Ne pretjerujem kada kažem da je to što mi radimo na bini čin samog života i stvaranja života ni iz čega, kao sjaj u tami koji obasjava mrak noći i daje mu toplinu. Mi smo ti koji dajemo životu raskoš. Mi smo ti koji ga oličavamo. Mi smo ti koji ga činimo životnim i smislenim. I mi smo ti koji mu dajemo razloge da ga razumijemo. Mi smo ti koji koristimo svjetlost umjetnosti da bismo se suprotstavili tami neznanja i ekstremizma. Mi smo ti koji prihvatamo doktrinu života kako bi se taj život širio po svijetu. Zbog toga, mi ulažemo trud, vrijeme, znoj, suze, krv i lјepotu, iskreno vjerujući da je život vrijedan živlјenja.

Obraćam vam se danas ne samo da bih govorila ili slavila oca svih umjetnosti, „pozorište“, na Svjetski dan pozorišta. Umjesto toga, pozivam vam da se ujedinimo, svi mi, držeći se za ruke, rame uz rame, i da viknemo iz sveg glasa, kao što smo navikli na scenama svojih pozorišnih kuća, da naše riječi probude savjest cijelog svijeta i da potraže izgublјenu suštinu čovjeka unutar nas samih. Čovjeka koji je slobodan, tolerantan, lјubazan, saosjećajan, nježan i otvoren. I da naše riječi odbace gnusnu sliku brutalnosti, rasizma, krvavih sukoba, jednoumlјa i ekstremizma. Čovjek hoda zemlјom i živi pod nebom hilјadama godina i nastaviće to da radi i u budućnosti. Izvadite ga iz mulјa ratova i krvavih sukoba i zamolite ga da ih ostavi pred vratima pozorišta. Možda će naša lјudskost, koja se zamaglila u sumnji, jednom opet postati kategorička sigurnost koja nas sve čini uistinu sposobnima da budemo ponosni na to što smo lјudi i što smo svi zajedno u prostoru lјudskosti.

Misija nas dramaturga, čuvara vatre prosvjetitelјstva, još od pojavlјivanja prvog glumca na prvoj bini, jeste da budemo u prvim redovima suprotstavlјanja svemu što je ružno, krvavo i nelјudsko. Mi se borimo protiv toga svime što je lijepo, čisto i lјudsko. Mi, i niko drugi, imamo mogućnost da širimo život.

Hajde da ga širimo zajedno zarad jednog svijeta i jednog čovječanstva.

Samiha Ajub