Riječ reditelja

Veliko je zadovoljstvo i velika čast biti dio nečijeg odrastanja i sazrijevanja. Kako u fiziološkom smislu (glumicu Adnu Hasanić znam kao djevojčicu, još iz vremena kada je, kao učenica drugog razreda osnovne škole, postala članica Dječije, omladinske i lutkarske scene Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, a u čijem sastavu je ostala i kao srednjoškolka i kao studentica glume), tako i u umjetničkom smislu (sve vrijeme sam bio svjedokom i sudionikom njenog glumačkog sazrijevanja – od njenih prvih koraka na sceni, preko pohađanja Dramskog studija DOL-scene, do završetka master studija glume). Logičan je slijed da Adna Hasanić, „dijete BNP-a“, svoju završnu predstavu Drugog ciklusa studija realizira u BNP-u Zenica.

Predstava Savršen proizvod rađena je u koprodukciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica i Teatra Kabare Tuzla, u saradnji sa Studentskom scenom Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli. U ovom teatarskom projektu, BNP Zenica je, pored materijalno-tehničke podrške u produkcijskom smislu, angažiralo i dvije glumice: Anđelu Ilić, glumicu BNP-a i Erminu Nišić, spoljnu saradnicu BNP-a. Teatar Kabare Tuzla pruža tehničku i svaku drugu podršku u pripremi i eksploataciji predstava Studentske scene ADU Tuzla, pa tako i ove.

Predstava Savršen proizvod rađena je dramaturškim kombiniranjem motiva iz dva dramska teksta. Riječ je o tekstu Meso hrvatske spisateljice Lane Šarić i tekstu Zanat gđe Vorn Georgea Bernarda Shawa. Predstava sadrži i dokumentarističke dijelove koji se odnose na njen dramski sadržaj.

Oba dramska teksta govore o kompleksnom odnosu roditelja i djece, u našoj predstavi majki i kćerki, te kako je, zapravo, malo roditelja koji neće pokušati određivati živote svoje djece, s manje ili više pritiska. Oba pisca, mada pripadaju različitim epohama, izvanredno uočavaju i definiraju roditeljske frustracije koje oni “rješavaju” preko svoje djece, u ovom slučaju gotovo brutalnim pritiscima majke na kćer. U jednom slučaju dijete posustaje i, naizgled, posluša majku, a u drugom se buni od samog početka. U kontekstu “novog doba” kći mora shvatiti važnost novca, svog vanjskog izgleda i dobre udaje. Djevojčica mora postati “savršen proizvod”, u skladu s globalnim trendovima potrošačkog društva. Pritisak je prevelik, pa neki odaberu prostituciju. Predstava ne propušta u fokus staviti još jednu dimenziju, onu koja bi podrazumijevala unutarnje potrebe svakog čovjeka. To u našem društvu više nije bitno. Najbitnije je „meso“, u bilo kojem smislu.

A ignoriranje unutarnjih potreba i trka za novcem imaju svoje posljedice. Najčešće – katastrofalne.

Miroljub Mijatović