O HASANAGINICI ILI HASANAGINICA – 250 GODINA KRVI I LJUBAVI

Radeći na dramskom tekstu Hasanaginica ili Hasanaginica – 250 godina krvi i ljubavi, što je i naziv drame, znao sam da sve postojeće dramatizacije imaju neopisivu književnu vrijednost, ali i zadatak očuvanja i približavanja izvornoj baladi koja ove godine slavi 250 godina od svog prvog zapisa. Stoga, moj zadatak i zadatak ansambla koji je radio na predstavi, bio je ispričati neispričanu priču sa svim aktuelnim manifestima koji su sveprisutni i koji se manje više u historijskom kontekstu ponavljaju. Spoznaja o veličini i vrijednosti balade Hasanaginica kako u bosanskohercegovačkoj književnosti, tako i u svjetskoj, ovaj zadatak je učinila težim, odgovornijim i pred sve nas stavila izazov na koji smo se trudili odgovoriti na najbolji način. Putovanje od istraživanja, pisanja, pa i same postavke predstave je podrazumijevalo pričanje priče o ljudima u određenim okolnostima bez obzira na vrijeme, period, epohu. Tokom rada na tekstu, približili smo se i priči o ratovima koji su se vodili na ovim prostorima, i koji su na neki način, u uskoj vezi sa samom baladom, i svevremenskim generacijama koje svoju bližu prošlost i period u kojem žive posmatraju na način „prije i poslije rata“. Hasanaginica jeste jedna od najljepših balada u kojoj kao prioritetno čitamo ljubavnu priču i priču o ljubavi majke prema djeci, ali u isto vrijeme, kao nerazdvojivo, tokom rada na ovom tekstu, nametnulo se niz pitanja na koje smo se trudili odgovoriti. U samoj baladi nemamo priliku upoznati likove prije konkretnog zapleta, što naravno ni sama forma balade ne odobrava, ali dramski tekst itekako dopušta. Stoga, meni kao autoru dramskog teksta, bilo je važnije ispričati priču koju ne znamo, a možemo naslutiti, nego onu koju smo saznali iz same balade i koja nas vodi do poznatog tragičnog kraja. Poštujući sadržajno, stilski i epohalno samu baladu Hasanaginica, ovaj tekst, a na kraju i sama predstava, je i propitivanje političke, društvene, klasne i sociološke stvarnosti na primjerima koji se stoljećima ponavljaju na ovim prostorima, što vrlo često, pa i na primjeru same Hasanaginice, sa sobom nosi žrtve i stradanja, a posljednja žrtva, barem u našem slučaju, jeste sama ljubav.

Mirza Begović