BILJEŠKE SA PROBA
– Ko sam? Šta sam? Čemu težim?
– Pismo sebi
– Povjerenje, partnerska igra, emocije, atmosfera
– Predrasude o glumcima/glumicama i njihovom pozivu
– Mini apokalipse
– Potreba da se radi i igra
– OSVAJANJE SVOG PROSTORA? ŠTA JE VAŽNO DA KAŽEM?
– Potreba da se iskomunicira što prije „sad i ovdje“ – ne znamo hoćemo li stići završiti predstavu
– ugroženost komunikacije
– Moje pozorište - improvizacije
– Svim majkama bih izbrisala bore. (Lana)
– Demistifikacija glume (Enes)
– Štrihati Zlaju!!!
– Dekonstrukcija/Inverzija
– Predstava bez početka i kraja
– Hodanje po rubu-izmeđi istine i laži
– Angažman, zabava, dokumentarizam, klasika?
– PREMIJERA – publici doslovno nudimo zabavu u pozorištu?
– SCENA = ISKRENOST
– Može li se vjerovati glumcu kada je na sceni da je iskren?
– Blokada, praznina
– Ej, mama, super ti mirišeš, a meni su rekli u školi da katolici smrde! (Anđela)
– Komuncirati šutnjom
– Da se publika putem ankete izjasni šta želi da gleda u pozorištu. (Nusmir)
– Pitanje smisla. O čemu sada govoriti?
– Pojedi svoje strahove kao jabuku. Senka Marić (Selma)
– Nada, ali kakva?
–
– Možda da napravimo neku scenu u kojoj
–