BILJEŠKE SA PROBA

– Ko sam? Šta sam? Čemu težim?

– Pismo sebi

– Povjerenje, partnerska igra, emocije, atmosfera

– Predrasude o glumcima/glumicama i njihovom pozivu

– Mini apokalipse

– Potreba da se radi i igra

– OSVAJANJE SVOG PROSTORA? ŠTA JE VAŽNO DA KAŽEM?

– Potreba da se iskomunicira što prije „sad i ovdje“ – ne znamo hoćemo li stići završiti predstavu

– ugroženost komunikacije

– Moje pozorište - improvizacije

– Svim majkama bih izbrisala bore. (Lana)

– Demistifikacija glume (Enes)

– Štrihati Zlaju!!!

– Dekonstrukcija/Inverzija

– Predstava bez početka i kraja 

– Hodanje po rubu-izmeđi istine i laži

– Angažman, zabava, dokumentarizam, klasika?

– PREMIJERA – publici doslovno nudimo zabavu u pozorištu?

– SCENA = ISKRENOST

– Može li se vjerovati glumcu kada je na sceni da je iskren?

– Blokada, praznina

– Ej, mama, super ti mirišeš, a meni su rekli u školi da katolici smrde! (Anđela)

– Komuncirati šutnjom

– Da se publika putem ankete izjasni šta želi da gleda u pozorištu. (Nusmir)

– Pitanje smisla. O čemu sada govoriti?

– Pojedi svoje strahove kao jabuku. Senka Marić (Selma)

– Nada, ali kakva?

–

– Možda da napravimo neku scenu u kojoj

–