UZROCI I CIJENA "EMIGRACIJE"

Dramski tekst Sakati Bili sa Inišmana Martina McDonagha premijerno je izveden koncem 1996. godine u Kraljevskom nacionalnom teatru u Londonu. Taj, i ranije inscenirani komad, Ljepotica Linejna, kao i oni čija su uprizorenja u londonskim teatrima uslijedila nešto kasnije (Lobanja u Konemari, Usamljeni Zapad, Poručnik sa Inišmora), mladom su dramatičaru donijeli veliku popularnost, nagrade i priznanja – on je etabliran kao pisac koji svojim originalnim, vrlo provokativnim, usuđujemo se reći „tarantinovskim stilom“, u teatar unosi novu energiju. McDonaghovo nekonvencionalno (u suštini satirično) prikazivanje života u tadašnjoj Irskoj karakterizira „fuzija“ crne komedije i drame, u kojoj („fuziji“) dominira do apsurda dovedena amoralnost likova spremih na ničim motivirane nepodopštine i nasilje svake vrste. Sve to, kao i ostala umjetnička postignuća McDonaghovih komada na planu postizanja dramske napetosti, struktuiranja dramske radnje, karaktera i dijaloga, kao i prisustvo ili potencijal komike, njegove su tekstove za reditelje i teatre činili veoma privlačnim i izazovnim.

Isto to ih takvim čini i danas, osobito ovdje, u Bosni i Hercegovini, pa i u njenom okruženju. Ono što je Irska bila prije trideset i više godina – neljubazno i nepoželjno mjesto iz kojeg se masovno odlazilo u potrazi za boljim životom – takve su u međuvremenu postale zemlje zapadnog Balkana. Zbog toga nam se komad Sakati Bili sa Inišmana čini veoma aktuelnim, a njegovo uvrštavanje u repertoar Bosanskog narodnog pozorišta Zenica sasvim opravdanim. U tekstu se tematizira potraga za identitetom, ljubavlju i boljim životom, koga u domovini ni u tragovima nema, ali ga „tamo negdje“,  izvan njenih granica, ima u izobilju. Evidentno je da nastojanje naslovnog lika komada da po svaku cijenu emigrira iz bijednog, nehumanog i do nepodnošljivosti okrutnog okruženja, da se dočepa Holivuda i svega što on simbolizira, korespondira sa trenutnim stanjem u našem društvu. (I ne samo našem!)

Dramski tekst Sakati Bili sa Inišmana, a, naravno, i naša predstava na idejnom planu postavljaju brojna pitanja na koja nam, dakako, ne daju direktne odgovore, nego nam ih na volšeban način, kako to samo umjetnost može, sugeriraju. Postavlja se, naprimjer, pitanje zašto su ljudi tako izopačeni? Zašto su tako zlobni i nasilni, osobito prema slabijima i nemoćnima? Zar doista nemaju nimalo srca, ni samilosti? Zanimljiv dramski obrat u tekstu i predstavi sugerira nam da je, bez obzira na uzroke, prevelika cijena „emigracije“... da se može otići bilo gdje, ali da se od sebe ne može pobjeći... da je u ljubavi spas... Iskustvo i događanja u svijetu uče nas da je to, doista, tako.

Hasan Džafić

RIJEČ REDITELJA

Sakati Billy sa Inišmana veselo je crna komedija o bijegu: od sredine kojom se čovjek ne zadovoljava, od strahova, od spoznaje prolaznosti i promašenosti sopstvenih života, od siromaštva, nedostatka ljubavi, čamotinje svakodnevice, bolesti i smrti…

Ali ne, ne brinite – Sakati Billy je sve samo ne turobna priča. To je priča o ljubavi i požrtvovanosti, o jednoj mački i jednoj guski, tucetu jaja i jednom kamenu. O najslađim bombonama na svijetu. O ajkulama. O jednom filmu i djevojci sa zelenim zubima.

I o čamcu koji se zove Eni.

Naposljetku, to je i priča o snovima i pravu da se sanja i pokuša sve ono što se želi u životu, jer ako niste pokušali, čemu život uopšte?

Čak i ako ne uspijete, sutra će se roditi novi dan i u njemu zasijati neko novo sunce. I biće dobro, jer kako davno reče jedan doktor: “Kada sunce sija i na groblju je lijepo”.

A Sakati Bili je daleko od groblja. Još uvijek.

Predrag Štrbac