Predstava o želji za boljom budućnosti
Na XXI festivalu bosanskohercegovačke drame odigrana je predstava koja nosi naziv „Banjaluka“. U režiji Nikole Bundale, a u saradnji sa Gradskim pozorištem Jazavac iz Banjaluke. Predstava sama po sebi ima divnu kompoziciju. Sastoji se od osam zasebnih dijelova koji su ipak na kraju na neki način povezani. Autori tih kratkih drama i komedija su: Radmila Smiljanić, Tanja Šljivar/Armina Galijaš, Lana Bastašić, Vida Davidović, Željko Stjepanović i Nikola Pejaković.
„Banjaluka“ je predstava koja nam pobliže pokušava opisati život u Bosni i Hercegovini. Radnja počinje jednim pozorišnim komadom koji nam pobliže opisuje stanje u Bosni, tačnije u Banjaluci, kroz pisma pisana za to vrijeme. Nakon toga pokazuje nam živote mladih ljudi od momaka u koje se svaka druga djevojka zaljubi do tragičnih priča o odlasku po hljeb i traženju istog po komunalnom otpadu.
Kao što sam na početku rekao ova čitava predstava ima nekih osam dijelova od kojih su najupečatljiviji naslovi: „Hljeb“, „Proslave“ , „Izolacija“ i „Klipa“.
„Hljeb“ je jedan pozorišni komad koji nam pobliže objašnjava borbu u društvu sa sopstvenom psihom i traumama koje su nanijete seksualnim uznemiravanjem. Opisuje tragičnu priču četrnaestogodišnje djevojčice koja traga za svojim individualnim načinom izražavanja kroz popularne dukserice i „strava“ hlače. Međutim jednog dana kada se vraćala iz pekare kući bila je zaustavljena od strane dvojice pijanaca koji su joj se nabacivali i govorili neprimjerene stvari. Nataša Perić igra lik djevojčice. Ova predstava nam približno opisuje stanje u svijetu, gdje djevojčice i djevojke nisu sigurne da hodaju same ulicama. Ulazi duboko u ljudsku psihu te nam govori o raznim traumama koje se javljaju nakon jednog ovakog čina. Opisuje nam kako koliko god da ta djevojčica pokušava da dođe sebi ipak će kasnije razviti dosta samokritike, lične degradacije, anksioznosti pa čak i depresiju.
Pored toga dramski komadi „Izolacija“ i „Klipa“ predstavljaju surovu stvarnost našeg regiona. „Izolacija“ je kratka komedija koja nam na smiješan način opisuje jednu bosanskohercegovačku porodicu, kojoj najteže pada sam policijski sat i izolacija. Što se može usko povezati sa stvarnim događajima u periodu „lockdown-a“. Dosta ljudi je izgubilo volju za druženjem, zaludili smo se silnim vakcinama misleći da su to neki mikročipovi koji će preuzeti kontrolu nad našim tijelom. U suštini svi mi imamo već mikročipove, a to su mediji. Sama predstava prikazuje koliko je jedna porodica spremna da žrtvuje u toku globalne pandemije, do te mjere da bi čak i koristili oružije međusobno.
„Klipa“ jedan novi termin koji se kroz predstavu prikazuje kao komad izrezbarenog drveta koji služi beskućniku da drži kontejner otvorenim. Prikazuje kako su neki ljudi doista skloni predrasudama, te nam šalje poruku da ne sudimo knjigu prema koricama. Veoma se lako da uporedit sa trenutnim stanjem u Bosni, iz koje se omladina masovno seli. U nadi da u inostranstvu neće sa svojom diplomom morati nositi klipu i tražiti po kontejnerima. Dobro opisuje socio-ekonomsko stanje u Bosni.
Predstava tretira opšte probleme svijeta, mentaliteta i država. „Banjaluka“ u ovoj predstavi je na neki način preneseno značenje za skup ljudi koji žele bolju budućnost, a ne bore se za nju nikako. To u predstavi možemo vidjet kroz simbol fontane za koju svi kažu da se treba popravit, ali niko ne radi ništa povodom tog pitanja.
Sve u svemu, „Banjaluka“ je predstava koja će vas oboriti s nogu svojim kako humorom tako i tragičnim doživljajima likova iz same predstave.
Adin Kadrić, student I godine Kulturalnih studija
„Banjaluka“
Predstava „Banjaluka“ izvedena je u utorak s početkom u 19:40, u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, u režiji Nikole Bundalo i produkciji Gradskog pozorišta Jazavac. Predstava je sastavljena iz nekoliko priča, koje su pisane od strane različitih autora, čija cjelovitost upućuje snažnu poruku.
Ova predstava tretira opšte probleme, te ratno stanje i stanje, koje je dovelo do posljedica. Predstava „Banjaluka“ je otvorila brojna pitanja, te nam na samom početku dala doznanja kako prošlost ostavlja neizbrisivu podlogu za budućnost. Autori ove predstave, pokušali su nam prikazati različite dijelove životnog perioda, i šta predstavlja taj teret bolne prošlosti. Na taj način, prikazan je kontrast tinejdžerke (Nataša Perić) koja sebe vidi u ogledalu kao potpuno nesigurnu za svijet koji je vani, za svijet koji čeka samo da je uvuče u crnu rupu, nespremnu. Osjećaj bezgrešnosti, i razmišljanja o tome kako postaje žena, dok se s druge strane ruši njen svijet. Ona više nikad neće biti ista, ona je tijelo.
Poseban utisak je ostavio zadnji dio predstave, o profesorici srpskog jezika, po tekstu Nikole Pejakovića, i beskućniku. Pošten čovjek, koji ne baca svoj razum u blato i ne prepušta se situaciji, odlično opisuje stanje pokušaja prekrivanja našeg stvarnog, unutrašnjeg stanja.
Uz videoprojekciju, mogli smo pratiti naslove scena koje su odigrane, i uz prateću muziku, duboko doživjeti ovu predstavu. Težak glumački posao bio je odigrati različite situacije.
Predstava o tome u kakvom svijetu živimo, s kakvim situacijama se nosimo, koja je u nerazdvojnom odnosu sa gradom, i kroz sam naziv prikazuje taj odnos. Politike koje sada plove po moru etničkih sukoba nisu nastale jučer. Neće se ni predati pod našim razumnim argumentima. Preostaje nam da pokušamo razumjeti, šta, odakle i zašto, a onda i ponuditi tu vrstu razumjevanja. Na trenutak mi se učinilo da sam ja Banja Luka, grad koji nosi sa sobom neizbrisivi trag, i priče koje su ispričane.
Alema Valentić, studentica I godine Odsjeka za b/h/s jezik i književnost
Provokativan i zanimljiv scenski omnibus
U Bosanskom narodnom pozorištu, u ponedjeljak 06. juna u 19:40h, kao dio takmičarskog programa na 21. Festivalu bh. drame, odigrana je predstava pod nazivom „Banjaluka“. Predstava je nastala po tekstovima od Radmile Smiljanić, Tanje Šljivar, Armine Galijaš, Lane Bastašić, Vide Davidović, Željka Stjepanovića i Nikole Pejakovića u režiji Nikole Bundalo, u saradnji sa Gradskim pozorištem Jazavac, Banja Luka. Glumački tim čine Nataša Ivančević, Dragana Marić, Belinda Stijak, Nataša Perić, Danilo Kerkez, Bojan Kolopić i Aleksandar Runjić.
Predstava sadrži šest priča od kojih su svaka na svoj autentičan način vezane za Banja Luku, ali tematika kojom se „Banjaluka“ bavi je opšta, univerzalna i sveprisutna. Od priče jedne haotične grupe prijatelja do susreta beskućnika i profesorice, pa do priče o četrnaestogodišnjakinji koja biva seksualno uznemiravana na putu kući, dobijamo veoma provokativan i zanimljiv scenski omnibus. Kroz banjalučke likove i estetiku, predstavlja se širok obim problema koji su prisutni u svim društvenim sferama, te publika vidi kako likovi reaguju na određene probleme, da li će pasivno prešutjeti ili ih pokušati riješiti.
„Banjaluka“ je jedno veoma raznoliko i multidimenzionalno djelo koje nadilazi granice koje su zadane i koje se uočavaju na početku, te postaje topos ispunjen individualnim pričama, humorom, patnjom, strahom, nostalgijom, susretima i rastancima. Predstava se ne svodi na samo jedan žanr i pravac, obuhvatajući širok spektar narativa koji su, iako različiti i imaju sopstveni kvalitet, povezani i tvore jednu kohezivnu cjelinu. Svjedočimo neprekidnoj nostalgiji za Banja Lukom kakva je ona nekad bila, te kako se predstava odvija, jasnije vidimo da grad i ljubav prema gradu ne čini doslovno geografska lokacija, već stanovnici tog grada, kakvi su i sami likovi.
Scenski dizajn Dragane Purković Macan je veoma minimalističan i hvale vrijedan, jer kroz jednostavan set, uz kombinovanje s izvanrednom koreografijom Željke Đukić i muzički dizajn Petra Bilbije, dobijamo jedno očaravajuće scensko iskustvo. Glumci briljiraju u svojim ulogama i vode publiku u jedan nezaboravan svijet, svijet koji krije kompleksne slojeve i dimenzije; često će scena biti predstavljena kao naivna i blaga, iako se u srži krije nešto polarizujuće i mnogo mračnije. Simboličnost grafike Srđana Borojevića je također vrijedna svake pohvale, pojavljujući se kao nešto neprimjetno i nijemo kroz cijelu predstavu, vrebajući scenom. Apstraktnost grafike nam ilustrira ove priče i susrete, dočaravajući nam suštinu kroz metodu koja publiku tjera na promišljanje. Harizma Nataše Perić i Aleksandra Runjića, “glumačka petlja” Dragane Marić i Nataše Ivančević, i općenito svi nastupi su nezaboravni, kako na individualnom nivou, tako i kao jedna složena, smislena cjelina.
Zuhdija Karić, student I godine Kulturalnih studija