Riječ rediteljice

(...)

Kompletna struktura predstave nastala je kroz vođene improvizacije glumačkog ansambla. Ta grupa mladih ljudi iz Hrvatskog narodnog kazališta, Narodnog pozorišta i gostiju iz Tuzle, hrabro se uhvatila u koštac sa matricama i stereotipima kolektivnih identiteta koje (srećom!) u velikoj mjeri ne doživljavaju kao svoje – za razliku od nekih starijih generacija – ali koje im ništa manje od ostatka društva kroje kapu i cementiraju neveselu budućnost u današnjoj Bosni i Hercegovini. Igrali smo se, dakle, sa karikaturama i stereotipima nacionalista svih boja, sa dinamikom njihovih sukoba koji u trenu, posve pragmatično prelaze u saveze i sukobe protiv trećeg, sa pokušajima međunarodne zajednice da unese osjećaj za dijalog i toleranciju ne baš uvijek dobro izabranim metodama... Igrali smo se, ponavljam, i proces rada na ovoj predstavi je bio iskustvo zajedničke igre, istraživanja, s puno smijeha, ali i puno mozganja. Nadam se da ćemo i publiku uključiti u zajedničku radost igre, koja odagnava demone namrgođenih glava vođa s TV-a i njihovih stalnih refrena.

 

Tanja Miletić-Oručević