POD JARBOLIMA VJEČNIH HULJA

Živeći na prostorima na kojima nitko među nama nije doživio razdoblje trajnog i stabilnog mira, jedina konstanta je sukob. Bez obzira što se u ovoj zemlji ne radi o konfliktu niskog intenziteta, kako ga definira britanski povjesničar John Brewer, nego u našem slučaju nedovršenom konfliktu s iznimno visokom razinom političkih tenzija, u oba slučaja ljudi se naviknu živjeti sa sukobom i više ne osjećaju potrebu za njegovim okončanjem. Nezaliječene društvene rane postaju dio naše psihe i prenose se na nove naraštaje.

Mogu li se u takvom društvu, zarobljenom na rubu novih sukoba, otvorene rane liječiti podsjećanjem na uzničke dane jednog intelektualca od prije sedamdesetak godina? Što sudbina jednog čovjeka, koji je i za “crne” i “crvene” bio prije kolateralna šteta nego nekakav ozbiljni državni neprijatelj, može ponuditi današnjoj publici, a da ne predstavlja novi trivijalni krug optužbi o tome tko je pobio više ljudi u Drugom svjetskom ratu? (…)