RIJEČ AUTORICE

Zbogom, Kalifornijo! je tekst koji se razvio iz mog diplomskog rada Sparina, melanholija i crna žuč, iz opsesije i ljubavi prema Mostaru, gorućim pitanjima odlaska, i ostanka/opstanka u ovom gradu. Fragmentirana forma, sa poetskim vinjetama, u kojoj napetost među likovima nikad ne eskalira, u pravi sukob, dojmila mi se kao najtačniji izbor za prikaz kopleksnih karaktera i njihovih priča, uokvirenih u jedno vruće mostarsko ljeto, prošarano pljuskovima. (...) Moja zamisao nije bila da napravim politički pamflet u kojem promoviram odlazak ili ostanak u Bosni Hercegovini, nego da ponudim širok spektar ljudskih sudbina koji potiče međusobno razumijevanje i empatiju, i podržava ideju da svako od nas sebi osmišljava smisao, i da je to pitanje uvijek strogo individualno. Na kraju je ovo ipak komad o ljubavi, ljubavi prema ljudima, prema gradu, prema ovom podneblju, što je najljepše predočeno u posljednjoj strofi songa s kojim komad okončava:

Ovaj grad ima dušu, i ja je poznajem,
možda zvuči ti čudno, al’ meni srodna je.
Udišem čisti zrak, tu sam slobodan.
Kažu ljubiš jednom u životu,
a ja ljubim, ljubim ovaj grad.

Emina Kovačević